Odgovor:
Vaša pitanja su umesna, jer razumevanje Božanstva prevazilazi covekovu logiku i moc rasudjivanja, tako da nas cesto ono što o Bogu saznamo iz Biblije dovodi do zbunjenosti. Zato je bitno pred ovako kompleksnim temama naglasiti našu ogranicenost i ponizno napredovati na terenu u kome uvek moramo biti svesni Božje velicine i naše malenkosti.
U Bibliji se ne mogu primetiti vidljive podele u odnosu na poruke njenih knjiga. Stari i Novi Zavet nemaju kontradiktorne stavove. Njihov sadržaj se ne posmatra toliko iz perspektive kontrasta, ili pak razlicitosti. Stari i Novi Zavet se dopunjavaju. Isti Sveti Duh je inspirisao njihove autore. Ukoliko ima nijansi, to je više zbog cinjenice da knjige pre Isusa Hrista najavljuju rešenje za ljudski rod (Bog koji dolazi da živi sa ljudima), a tekstovi apostola opisuju ostvarenje svih prorocanstava iz prošlosti. U stvari, citava Biblija je sa pravom jedna celina, zapis razlicitih nacina koje je Bog upotrebio da komunicira sa ljudima preko proroka (Stari Zavet) i preko svog Sina (Novi Zavet). Tekst iz Jevrejima poslanice to savršeno podvlaci: «Bog, koji je negda mnogo puta i na razlicite nacine govorio našim ocevima preko proroka, govori u pošljedak dana ovih preko Sina» (1:1).
Zato se može reci da Stari Zavet ne govori eksluzivno o Bogu kao jednom jedinom, iskljucujuci u isto vreme postojanje Sina ili Duha Svetoga. Ili pak, Novi Zavet nece potencirati Oca, Sina ili Duha Svetoga, a potpuno zaboraviti ideju jednog jedinog Boga. Što nas navodi da istaknemu cinjenicu prema kojoj je Bog predstavljen kao JEDAN kroz citavu komunikaciju sa ljudima (od prve knjige Starog do poslednje knjige Novog Zaveta), i u isto vreme kao TROJEDINI, od samog izveštaja o stvaranju do tekstova koji govore o dogadjajima vezanim za kraj istorije (knjiga Otkrivenje).
Evo konkretnih primera. U knjizi proroka Isaije 9. glavi citamo tekst: «jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime ce mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac vecni, knez mirni.» (9:6). Imajuci u vidu vezanost Izrailjskog naroda za obožavanje jednog jedinog Boga, i poruku 10 Božjih zapovesti koja ide u istom pravcu, teško je olako interpretirati ovakve poruke proroka koji izricito govore o sinu sa prerogativima Božanstva: «sin nam se dade», i ime ce mu biti «Bog silni». Spomenimo i izveštaj o stvaranju. Tu ce Bog biti opisan na gramaticki vrlo cudan nacin ukoliko bi se poruka starozavetnih knjiga ogradila od trojedinstva Božje prirode: «I rece Bog: da nacinimo coveka po svome oblicju kao što smo mi.» (1. Mojsijeva 1: 26). «Da nacinimo» podseca na dinamiku u okviru Božanstva, na jedinstvo u odlucivanju licnosti koje ga sastavljaju: Množina glagola 'naciniti' je u potpunom skladu sa realnostima opisanim u Novom Zavetu.
Ako citamo izveštaj o covekovom padu u greh, shvaticemo da je taj dogadjaj uneo jedan novi elemenat u svemirski poredak mira i dobrote. I Bog reaguje: «I rece Gospod Bog: eto, covek posta kao jedan od nas znajuci što je dobro što li zlo...» (3: 22).
Naš problem u shvatanju odnosa koji postoje izmedju Boga Oca i Boga Sina Isusa Hrista leži u tome što na njih projektujemo naše ideje vezane za izraze 'Otac' i 'Sin', prema našem iskustvu. Obicno se kaže da mi 'antropološki' gledamo na Božju realnost (od grcke reci antropos, što znaci covek), i samim tim smatramo da pojam 'Sin' vezuje za sebe trenutak radjanja, bez mogucnosti vecnog postojanja, i prema tome inferiornost Sina u odnosu na Oca. Ali pojam Sina je mnogo više vezan za pokušaj približavanja Božanskih realnosti coveku. Kroz Sina Bog komunicira sa ljudima na njima pristupacan nacin, bez da to ogranicava u bilo kom pogledu samu Božanski prirodu Isusa Hrista. Parafrazirajuci poznatog teologa Anselma, možemo reci da je savršeni Božanski razum, veci od svakog razuma koji je moguce zamisliti, prihvatio da spusti svoj položaj na lestvici bica u svemiru, i da postane slican stvorenim bicima palim u greh, kako bi otrgnuo njihov razum iz ropstva smrti i pružio im mesto dostojanstva koje pripada stvorenjima na lestvici bica stvorenih po Božjem oblicju.
Napomenimo i to da iako je ocigledno da Novi Zavet spominje postojanje trojedinog Boga, to nikako ne može biti opravdanje za prihvatanje mnogoboštva. Hrišcanstvo nije politeisticka religija. Apostol Pavle ce reci: «Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima i kroza sve i u svima nama» Efescima 4: 5. 6. Za mnoge vera u Oca, Sina i Svetoga Duha predstavlja problem jer pokušavaju da Boga svrstaju u ljudske kategorije saznanja. To bi bilo otprilike isto kao kada bi mravi iz našeg dvorišta pokušali da pišu disertacije o ljudskoj arhitekturi. Zato je nama potrebno najpre proniknuti u sfere Božanstva da bismo ga mogli makar donekle shvatiti. Potrebno je ne toliko da postavimo uslov naše logike, tj. tražiti da razumemo da bi verovali, vec verovati kako bismo kroz rast naše vere sve više shvatali Boga koji prevazilazi svaki razum.
Uzmimo za primer matematiku. Jedan mladi matematicar je upravo shvatio principe cetiri glavne operacije, sabiranje, oduzimanje, množenje i deljenje. I on želi saznati od nekog cuvenog profesora kako se manipuliše integralima i diferencijalima. Odgovor profesora bi bio otprilike ovakav: «Trenutno ne možeš shvatiti integrale. Ali ti preporucujem da prihvatiš da oni postoje. Ti prvo pocni da uciš razlomke, logaritme, korene, geometriju, vektore itd. A ja cu svaki put dati svoj maksimum da bi ti mogao napredovati. Onda ce doci trenutak kada ceš se toliko ukljuciti u svere visoke matematike, da ti integrali nece predstavljati nikakav problem.» Tako je i sa covekom koji pocinje da upoznaje Boga. On shvata svu kompleksnost svemocnog Boga, ali korak po korak napreduje družeci se sa njim. Oseca njegovo delovanje u svim situacijama svoga života. Proucava njegovu rec i tako otkriva nove istine vezane za onoga koji ga na nebu tako ljubi. Sve do trenutka kada može ponovo da ga gleda «licem k licu», i da boravi u prisutnosti njegove slave (1. Jovanova 3: 1 – 3).
Drugo pitanje Božje besmrtnosti i smrti Isusa na krstu je možda još kompleksnije i dodiruje posebno znacajnu tajnu vezanu za utelovljenje. Pošto se opet nalazimo na podrucju vezanom za prirodu Božjeg postojanja, pokušacemo biti što jednostavniji, iako to samo po sebi rizikuje da bude neostvarljivo.
Biblija nas uci da je Isus Hristos u potpunosti bio Bog (Filibljanima 2: 5 – 11). Prilikom svog dolaska na ovu planetu, On je zadržao svoje Božanske karakteristike kojima su dodane karakteristike ljudskog bica. «I na oci se nadje kao covek» (Filibljanima 2:7). Bio je dakle u potpunosti Bog i u potpunosti covek. Ako me pitate u detalje šta ova poslednja recenica znaci, na pr. genetski ili biološki, mislim da necu moci mnogo toga da kažem, a uveren sam da ce to biti slucaj sa svim specijalistima na ovoj planeti. Ja tu tvrdnju prihvatam verom, jer me Biblijski izveštaji obaveštavaju da osoba koja je bila prozvana Isus iz Nazareta nije bila obican covek. Da je iako covek bila mnogo više od toga. Ja verom prihvatam Jovanov izveštaj: «Što videsmo i cusmo, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o reci života...» ono vam javljamo. (1. Jovanova 1: 1). Dakle, ja prihvatam da je Isus bio Bog i covek u isto vreme. S tim što shvatam iz Biblijskih poruka da je on u potpunosti bio kao ja, ne racunajuci na svoju Božansku silu, vec se oslanjajuci na silu svog nebeskog Oca za ostvarenje svojih ciljeva. Tako je meni pokazao primer i «postao uzrok spasenja vecnoga». Lako bi bilo reci da je Isus izdržao u iskušenjima, jer je bio Bog. Ali on je u potpunosti bio kao i ja, tako da je postao «poglavar sveštenicki koji je u svacemu iskušan kao i mi, osim greha.» (Jevrejima 4: 15)
Bilo bi interesantno sve gore navedene cinjenice rezimirati kroz jednu ilustraciju iz kompjuterske tehnike. Zamislite neku osobu koja se profesionalno bavi kompjuterskim zanatom, izdaje novine, piše muziku, obradjuje ogromne baze podataka, itd. Njena mašina je nenadmašna, a sadržaj programa spektakularan. Na primer, ta osoba poseduje Ilustrator, Photoshop, Quark X-Press, AutoCad, Finale (muzika), itd. Nazovimo je Kompjuterski Majstor. Jednom prilikom majstor dolazi u kontakt sa jednom drugom osobom koja je oduševljena svim fajlovima prve osobe, ali ima neki mali, gotovo nikakav kompjuter sa samo Word i Excel programom. Nazovimo tu drugu osobu Citac. Postoji jedna radosna vest u citavoj prici: Majstor nalazi za Citaca rešenje. Pošto on ima jedan specijalni program, zvani Akrobat, on pretvara sve dokumente na svom programu u takozvane «PDF fajlove». A zatim ih daje Citacu. Ovaj poslednji nema ni Photoshop, ni AutoCad, ni Quark X-press, ali može sve procitati.
Vrlo jednostavno se može povuci paralela izmedju Majstora i Citaca i Božjeg odnosa prema nama. Naime, Isus Hristos je pre svog dolaska na ovaj svet odlucio da otkrije ljudima pravu sliku o svom nebeskom Ocu. Prihvatio je da sve nebeske programe «konvertira», da ih adaptira kako bismo mi mogli da ih citamo. Postao je «akrobat», postao je jedini put koji nas veže sa nebom i spaja sa Ocem. On je još uvek imao sve nebeske programe, ali ih nije upotrebljavao jer je bio sa nama i davao nam adaptirane informacije, ono što bismo mi sa našim skromnim kompjuterima mogli da shvatimo. On je potencijalno bio Bog u ljudskom telu, bez da konkretno koristi svoje prerogative svemocnosti.
Ukoliko smo shvatili božansko-ljudski aspekt licnosti Isusa Hrista, onda ce nam biti jednostavnije da se upustimo u analizu onoga što se desilo na krstu. Isus je dakle svojom ljudskom prirodom umro u pravom smislu te reci. On je fizicki kao covek prestao da postoji. Šta se desilo sa božanskim aspektom njegove licnosti? Iako na ovo pitanje nije lako odgovoriti na kompletan nacin, kažimo radi pojednostavljanja odgovora da je ta božanska priroda, potencijalno a ne vidljivo prisutna u Hristovom životu tokom 33 godina, nastavila tokom vikenda smrti i vaskrsenja da potencijalno egzistira, bez ikakvih vidljivih manifestacija. Dakle, u trenutku raspeca, Hristova ljudska priroda je prestala sa postojanjem, a ni u kom slucaju njegova Božanska priroda, jer onda Bog ne bi više nosio karakteristike Božanstva.
Na kraju da vam dam moje globalno mišljenje. Prividne kontradikcije iz Biblije skrivaju mnoge lepote koje su na dohvatu vernih istraživaca, vernih «citaca». Mnogo više od teoretske, doktrinalne poruke o stvarima koje nas prevazilaze, moj odgovor bi želeo da se svrsta u poziv za dubokim traženjem, za kopanjem koji nas vodi do izvora života. Proucavajte veliki Božanski plan ljubavi, otkrijte prelepe istine o onome što Bog svakog dana može da ucini za vas. Ako prihvatite da krenete tim pravcem, još mnoga pitanja ce se radjati u vašoj duši, ali cete uvek dobiti ono što treba vašem srcu. Lepota svetlosti koja dolazi sa prestola blagodati obasjace svaku tamu vašeg života. Tako cete doci do saznanja do koga sam i ja stigao: da su putevi vecnosti najlepši putevi i da je izuzetno vredno koracati stazama nade.